
Zrela ličnost – put do životnog uspeha
U psihologiji i psihijatriji prisutni su i svoje mesto imaju dva pojma koji se često, uglavnom pogrešno, koriste kao sinonimi. To su pojam ”normalna ličnost” i pojam ”zrela ličnost”. Normalna ličnost je mnogo širi pojam i označava odsustvo poremećaja ličnosti, a pojam ”zrela ličnost” je uži ali i značajno kompleksniji pojam. Odnosi se na kvalitet psihološkog života. On u svoju definiciju unosi mnoge elemente: unutrašnju harmoniju, sposobnost stvaranja kvalitetnih međuljudskih odnosa i efikasnost u korišćenju ličnih potencijala. Uprošćeno, svaka zrela ličnost je obavezno i normalna, dok svaka normalna ličnost ne mora biti i zrela. U praksi srećemo dosta ”normalnih” ličnosti koji svoje potencijale ne umeju da iskoriste na pravi način i često se pitamo, šta im to fali da bi uspeli. Odgovor je, fali im zrelost.
Kako ličnost sazreva ?
Sazrevanje ličnosti je dugotrajan proces koji započinje u najranijem detinjstvu. Jedan od najsloženijih zadataka u razvoju ličnosti je da pronađe ravnotežu između ličnih potreba i potreba drugih, da izrazi svoje potencijale, zadovolji želje i realizuje svoje ambicije. Zrela ličnost sve svoje resurse (koliki god da su) koristi na sopstvenu korist. Ne ugrožava druge već vrlo često motiviše i uključuje okolinu u ostvarenje sopstvenih ciljeva. Pravilan izbor ciljeva je usklađen sa sopstvenim potencijalima. Pravilno korišćenje zrelih mehanizama odbrane i odbacivanje nezrelih radi očuvanja unutrašnjeg mira i harmonije su samo neki od resursa kojim zrela ličnost pravilno raspolaže. Važan ”štih u rukama” u celom procesu predstavljaju zreli mehanizmi odbrane, koji su sami za sebe opširna tema i zaslužuju poseban članak.
Primeri zrelih/nezrelih ličnosti
U istoriji se susrećemo sa raznim ličnostima visokih potencijala koji su slavu stekli tek nakon smrti. Na opšte čuđenje i pitanje kako to nisu uspeli za života, odgovor glasi, nisu bili zrele ličnosti. Sama njihova ličnost im je bila kočnica u ispoljavanju svojih potencijala . Tek kad je taj remetilački faktor eliminisan (sopstvenom smrću) samo delo je našlo put do slave i zasluženog priznanja. Van Gog je za života prodao samo jednu svoju sliku. Klod Mone je za života uglavnom ismevan kao slikar.
Postoje i pozitivni primeri koji su tokom svog života radili na sebi i na kraju uspeli da dosegnu toliko željenu slavu. Stiven King je godinama unazad najčitaniji pisac na svetu a nije bilo odvek tako. Primera radi, njegov prvi roman ”Keri” je čak 30 puta bio odbijen da bude štampan od strane različitih izdavačkih kuća. Danas o svojim počecima govori da nije problem bio u izdavačima koji nisu znali da prepoznaju kvalitet njegovih dela. On smatra da je problem bio u njemu i njegovoj nesposobnosti da izdavačima predstavi sebe i svoje delo na pravi način.
Uspešni a nezreli
Postoje i primeri čiji su talenti bili toliko jaki da su isplivali na površinu u ranim godinama odrastanja. Kasnije crte ličnosti koje se mogu kvalifikovati kao nezrele dovele do toga da njihovo delo ostane u senci njihove nezrele ličnosti. Oni mogu biti u trenutku smrti zaboravljeni i gotovo nepoznati tadašnjem savremenom svetu. Mocart – počeo da komponuje u svojoj 5. godini, napisao preko 600 dela, umro usamljen, odbačen od svih . Orson Vels – svoje najvrednije delo (film ”Građanin Kejn”) napravio u svojoj 27. godini. Neprilagođenost okolini i ”svojeglavost” dovode do toga da sva njegova potonja dela i pored kvaliteta ostanu nezapažena.
Obrnut primer jesu ljudi koji su svoje slavne dane dosegli u kasnim godinama života, npr. Rembrant van Rajn i Artur Šopenhauer. Obojica su tokom života doživljavali nepriznavanje, omalovažavanje pa i izbegavanje okoline. To je i razlog što su upadali i u finansijske probleme da bi u nekom trenutku života shvatili da rešenje problema leži u njima samima i smrt dočekali kao slavne ličnosti svoga vremena.
Uloga psihoterapije u stvaranju ”zrele ličnosti”
Proces formiranja i sazrevanja ličnosti je dugotrajan i zavisi od mnogih faktora. Genetika, intelekt, vaspitavanje, životne okolnosti, uticaj sredine su samo neki od njih. Na mnoge ne možemo direktno uticati, dok su neki pod našom potpunom kontrolom. Uloga psihoterapije je da pronađe faktore koji su uticali na zastoj u razvoju ličnosti i omogući procesu sazrevanja da dođe do kraja. Zamislite proces sazrevanja ličnosti kao jednu veliku reku koja u svom toku ima mnoštvo brana i krivina. Dobrim psihoterapijskim radom moguće je te brane srušiti a krivine ublažiti a sve u cilju dostizanja stanja ”zrele ličnosti” kao sredstva za životni uspeh.
Related Posts
Simbiotski odnosi
Simbiotski odnosi nastaju kada se dve ili vise osoba ponasa kao da su jedna i...
Šta su to poremećaji sumanutosti?
Poremećaji sumanutosti spadaju u grupu psihoza i kod njih je mehanizam otuđenja...
Dramski trougao
Uprkos imenu koje obećava, psihološke ige uopšte nisu zabavne. One su nesvesni...
Bipolarni poremećaj raspoloženja
Definicija Bipolarni poremećaj, poznat i kao manično-depresivni poremećaj,...